KARATE

Karate je borilacka vještina koja koristi sve dijelove tijela u svrhu samoobrane. Postojbina karatea je otok Okinawa koji se nalazi južno od Japana u otocju Ryu Kyu. Rijec karate na japanskom jeziku (??) znaci prazna šaka.

Moderni karate se obicno dijeli na tri dijela:
Kihon – prevedeno na hrvatski znaci osnovna tehnika ili osnova, ali možda najbolje kao osnove karatea.Ovo objedinjuje sve osnovne tehnike karatea kao što su udarci rukom, udarci nogom, stavovi, blokovi i dr. Kakogod, ovo je samo opci izgled karatea. Kihon nije jedino što pocetnik uci i što autsajder vidi, nego ide u srce onoga za što osnovne tehnike stvarno služe. Ravnoteža, brzina, snaga, izbor momenta, koncentracija i mnogo drugih stvari su pravi kihon, a to nastaje beskonacnim ponavljanjem tehnika. Zato se za kihon kaže da je osnova karatea.

Kate – ako je kihon srce i mozak karatea, onda je kata njegova kralježnica. Kata je skup poteza, koje imaju svoj oblik, red po kojem se rade. Pokazuju borbu sa zamisljenim protivnikom, a ima ih 26. Kate su modeli pokreta i tehnika koje prikazuju principe borbe ili borbu sa zamišljenim protivnikom, tj. ona je zamišljena kao skup pokreta koji prikazuju razlicite tipove napada i obrane pod idealnim okolnostima Važno je zapamtiti da su one razvijene dok još nije bila razvijena pismenost na Okinawi ili Kini, pa su fizicke rutine bile logicna metoda za cuvanje ovog tipa informacija. Takoder je važno zapamtiti da ti pokreti mogu imati razlicita objašnjenja kao tehnike samoobrane – nema ‘standardnog dobrog ili lošeg’ nacina za objašnjenje, ali objašnjenja mogu imati više ili manje pomoci u pravoj borbi.

Kumite (borba) – borba može biti ogranicena mnogim pravila ili može biti slobodna. Danas postoje i sportske sparing borbe i samoobrana. Sportska borba je vid borbe u kojoj protivnici pokušavaju skupiti što više bodova. Ovisno o stilu ili treneru, bacanje ili borba na tlu mogu biti ukljucena u borbu, ukljucujuci udarce rukom ili nogom.

Kod osnovne tehnike uce se pojedinacni udarci, blokovi, stavovi itd. Kate su poseban skup tocno odredenih pokreta (udaraca, stavova i blokova) koji se izvode, a pokazuju borbu sa zamišljenim protivnikom (jednim ili više). Borba može biti slobodna ili dogovorena (dogovori se koji ce se izvesti udarac, i kojim blokom se blokira taj udarac). U vježbanju se mogu primjenjivati odredena oprema kao naprimjer makiwara, vreca za udaranje, fokuseri, utezi itd.iako karate doslovno oznacava praznu ruku neki stilovi uce i borbu oružjem (kobudo)kao što su kama, nuncake,bo, itd.

Povijest Karatea
Smatra se da poceci borilackih vještina pocinju s indijskim kraljevicem Bodhidharmom koji je šireci budizam došao iz Indije u Kinu, tocnije u hram koji se zvao Shaolin i tamo meditirao. Vidjevši kako su budisticki svecenici lošeg zdravlja smislio je odredene vježbe za ocuvanje zdravlja i taj sustav nazvao «18 nacina lo-hana». Medu tim vježbama su bile vježbe meditacije koje je nazvao «devetogodišnje gledanje zida» i vježbe samoobrane. Nakon što je hram Shaolin uništen svecenici koji su preživjeli su se raširili po Kini i tamo poducavali borilacke vještine. Tako su nastali razni stilovi. U to vrijeme na Okinawi kojom je vladao shogun Hanoshi iz dinastije Sho bilo je zabranjeno svako posjedovanje oružja osim osoba u neposrednoj vladarevoj službi. Pošto je Shangai dva puta bliži od Nare i Kyota, tadašnjih prijestolnica Japana, ljudi s Okinawe su odlazili u Kinu i tamo trenirali borilacke vještine. Povratkom na Okinawu prenosili su svoje znanje na druge i tako je nastala vještina borbe koja se zvala Te što na japansko znaci ruka. Vremenom se formiraju Te iz Nahe (Naha-te), Te iz Shurija (Shuri-te) i manje popularan Te iz Tomare(Tomari-te).

Naha-te: defanzivnog je karaktera, kružnih kretnji s tehnikama hvatova i bacanja i podjeca na kineske stilove borilackih vještina.

Shuri-te: Ofenzivnog je karaktera, pravocrtnih je pokreta i direktnih tehnika, ukljucivao je borenje s nunchakom (mlat za žito), tonfa (rucica za okretanje mlinskog kamena) i kama (vrsta srpa).

Tomari-te: Uzima elemente oba prijašnja stila borenja.

Karate biva otkriven kada je jedan nepoznati vojni lijecnik primjetio da su vojnici s Okinawe izuzetno fizicki spremni, i kada se raspitao saznao je da oni treniraju borilacku vještinu zvanu Te. To se proculo i do japanskog cara i on je pozvao okinavljanske majstore da je javno prikažu. Za demonstraciju je odreden okinavljanin Gichin Funakoshi. On je cijeli svoj život posvetio popularizaciji karate vještine i prozvan je ocem modernog karatea. 1930. godine on je promjenio naziv vještene iz Te u Karate što na japanskom znaci prazna ruka ili borba bez oružja. Nakon toga karate se proširio po citavom svijetu.

Najrašireniji stilovi karatea su: Shotokan, Uechi ryu, Shito ryu, Wado ryu, Goju ryu, Kyokushin i Fudokan

Povijest Karatea u Europi
Pocetkom šezdesetih godina prošlog stoljeca karate vještina se vježbala u Europi u okviru judo klubova. Prve karate–ke su poducavali japanski instruktori koji su u Europi boravili pod pokroviteljstvom Japanske karate federacije (Japan Karate Association).

U Francuskoj je 1961. godine osnovan prvi europski nacionalni savez (French Karate) koji je bio clan francuske judo federacije (Judo Federation) a prvi predsjednik je bio Jacques Delcourt.

Prvo madunarodno natjecanje održano je 1963. godine u Belgiji (Belgija, Francuska, Velika Britanija).

U Francuskoj je održan 15.12.1963. prvi europski karate kongres sa nazocnošcu predstavnika sedam nacionalnih saveza: Italije, Belgije, Švicarske, Njemacke, Velike Britanije, Francuske i Španjolske. Na kongresu je odluceno da se kontaktiraju nacionalne europske judo federacije u okviru kojih se je vježbao karate. Zauzet je stav da je unifikacija karate tehnika nemoguca te da se pitanje unifikacije sudackih pravila koja su bila razlicita u nacionalnim savezima rješi na iducem kongresu.

Drugi europski karate kongres održan je u Parizu 24.05.1964. godine gdje su delegati za predsjednika izabrali Jacques Delcourt-a, te direktorij u sastavu: podpredsjednici Brief (Njemacka), Cherix (Švicarska), Fannoy (Belgija), tajnik Sebban (Francuska) i pomocnik tajnika Goetz (Belgija). U sklopu kongresa održan je sudacki tecaj pod vodstvom japanskih instruktora.

Treci europski karate kongres održan je u Parizu 21.11.1965. godine na kojem je broj clanova povecan na deset ukljucenjem delegata iz Jugoslavije, Austrije i Portugala. Tehnicki savjetnik francuz Henry Plee izabrao je cetiri japanska instruktora za savjetnike (Kono, Yamashima, Toyama i Suzuki). Prihvacen je statut te je formirana Europska karate unija (EKU) te je na novim izborima za predsjednika izabran Jacques Delcourt i direktorij u sastavu: 1-podpredsjednik Fannoy (Belgija), 2-podpredsjednik Cherix (Švicarska), tajnik sa funkcijom blagajnika Sebban (Francuska) i pomocnik tajnika Goetz (Belgija).

Na kongresu je donesen financijski plan i sudacka pravila te je odluceno da se prvo europsko prvenstvo održi 07.05.1966. u Parizu (momcadsko natjecanje sa 5 natjecatelja + jedna rezerva i pojedinacno bez težinskih kategorija i sa maksimalnim brojem od 4 natjecatelja po nacionalnom savezu).

Prvi europski prvak 1966. bila je momcad Francuske koja je u finalu pobijedila Švicarsku. U finalu pojedinacnog natjecanja Baroux je pobijedio Sauvina (oba iz Francuske). Prvenstvo je obilovalo teškim povredama. Na kongresu je izabrana Sudacka komisija a za savjetnike su izabrani Suzuki i Mochizuki.

U Rimu je 1967. godine održan prvi medunarodni sudacki seminar koji je trajao tjedan dana i na kojemu su uskladena sudacka pravila bazirana na pravlima JKA. Na seminaru su iz Hrvatske sudjelovali Berislav Jandric i Žarko Modric.

Drugo europsko prvenstvo održano je 05.05.1967. godine u Londonu, a na kongresu je odluceno da se drugi medunarodni sudacki seminar održi u Splitu 1968. godine.

Na medunarodnom sudackom seminaru održanom u Splitu u sklopu “Kupa Jadrana” za medunarodne suce su položili Berislav Jandric, Emin Topic i Žarko Modric.

U Parizu je 1968. godine održano trece europsko prvenstvo i 6 kongres EKU.

U Londonu je 1969. godine održano cetvrto europsko prvenstvo i 7 kongres EKU.

Peto europsko prvenstvo održano je u Hamburgu 1970. godine i 8 kongres EKU na kojemu je prihvacen repasažni sistem natjecanja i usvojene su težinske kategorije.

Iste godine prihvacen je statut te je osnovana Svjetska karate unija (WKU) a prvo svjetsko prvenstvo održano je u Tokiju 10.10.1970. godine.

Povijest Karatea u Hrvatskoj
U Zagrebu je 1951. godine osnovan Akademski jiu-do klub “Zagreb” u sklopu Sveucilišta u Zagrebu koji 1952. godine postaje clanom Akademskog sportskog društva “Mladost” te mjenja ime u Akademski judo klub “Mladost” a 1957. godine osnovan je Judo klub “Kata”.

Kao i u vecini europskih klubova i u Akademskom judo klubu “Mladost” i u Judo klubu “Kata” se je vježbao karate a ciji clanovi su bili Žarko Modric, Berislav Jandric, Emin Topic, Nikola Pecko, Željko Iljadica, Jadranko Jurjevic itd.

Korejski trener Trin Tan Tana prvi je demonstrirao karate vještinu u Hrvatskoj 1960. godine u dvorani Akademskog judo kluba “Mladost” u Zagrebu.

Prvi japanski instruktor koji je održao seminar u Hrvatskoj bio je Tetsuji Murakami 1964. godine a za njime su sljedili Yoshinao Nanbu (1967.), Tatsuo Mochizuki (1969.), Hanshi Chojiro Tani (1969. i 1970.), Yasuhiro Suzuki (1971.), Satoru Hanai (1972.), Taiji Kase (1973.) itd.

Krajem 1966. godine osnovan je Karate klub “Lika” (od 1974. godine Karate klub “Polet”). Prvi hrvatski karate klubovi su 1967. godine udruženi u Karate odbor Hrvatske. Prvi predsjednik Karate odbora Hrvatske bio je Žarko Modric.

Karate savez Hrvatske osnovan je 1970. godine a osnivacka skupština održana je u prostoriji Fakulteta za fizicku kulturu (sada Kineziološki fakultet) u Kacicevoj ulici u Zagrebu. Prvi predsjednik Karate saveza Hrvatske bio je Radomir Potrebic.

Karate savez Zagreba osnovan je 1972. godine a prvi predsjednik bio je Emin Topic.

Prva prvenstva Hrvatske i Jugoslavije održana su krajem šezdesetih godina u dvorani KUD “Kolo” na Trgu maršala Tita u Zagrebu.

Prvo momcadsko natjecanje u Hrvatskoj održano je 1971. godine u Ogulinu. Pojedinacno Prvenstvo Hrvatske (ukupno 5. po redu) 1971. godine održano je na Fakultetu za fizicku kulturu u Zagrebu i ŠD “Trešnjevka”. Rezultati po skupinama – laka: Ðurek (Lika), polusrednja: Remenar (Kata), srednja: Kiseljak (Lika), poluteška: Rodic (Ogulin), teška: Gacina (Lika), apsolutna: Ðaja (Split). Kasnije, natjecanja su održavana u ŠD “Dom športova”.

Prvo juniorsko prvenstvo i prvo natjecanje žena u borbama održano je 1972. godine u dvorani Vojnog ucilišta u Ilici u Zagrebu. Prvo natjecanje u katama održano je krajem sedamdesetih godina.

U Splitu je 1968.godine održano prvo medunarodno natjecanje “Kup Jadrana”. U sklopu natjecanja je održan i drugi europski medunarodni sudacki seminar (EKU) na kojemu su za sudacka zvanja položili Berislav Jandric, Emin Topic i Žarko Modric. Gost natjecanja bio je predsjednik Europske karate unije (EKU) Jacques Delcourt.

Izvor: Wikipedia – Karate